ponedjeljak, lipanj 11, 2007
Nove doživljaje vragolastih slamomlata čitajte
ovdje
subota, travanj 7, 2007
Dragi naši štioci bez društvenog života, nakon duže pauze zbog problema sa crkvenim organima i USKOKOM, iz radionice snova stiže nova poslastica. Ponukani divnim blagdanskim ugođajem osjetili smo se pozvanim kazati pravu istinu o jednom prohladnom danu koji je prije 1974 godine zauvijek promijenio svjetsku povijest...
Judeja, 33. godina naše Ere.
DRRRN, DRRRN., Drrrrrrn, drrrrn
I: Alo, ša je?
J: Šta je, ali još spavaš?
I: Ma, vraga. Probudia me stari jutros, pita kakva je to fešta večeras.
J: Šta, koja fešta?
I: Ali onaj idiot Petar nije stavija plakate po gradu?
J: A nije, kraj Starog hrama nema ništa!
I: A, u kurac, sve moran sam radit, bogati, nisan ni ja svemoguć.
J: Aj aj, žuri mi se iman posa sa nekin farizejima tamo. Valjda ću ubost koji talenat za večeras.
I: Aj, samo ako moš, zvrcni Šimuna da rješi štagod dima, ja sredija vino.
..........
Na drugom kraju grada, dok su šetali po jutarnjoj špici, odmjeravajući mlade curice, Filip i jakov mislili su šta će večeras:
J: Šta je, jesi skuva onu malu sinoć??
F: A skoro, uletija joj kasnije neki Rimljanin, a šta ću kad se curice pale na uniforme.
J: Ma boli te kurac ionako je djevica, nego koji je ono plakat na maslini?
F: Nean pojma, amo ća vidit, nisu valjda opet Matko & Brane.
približivši se maslini Filip i Jakov ugledaju plakat sljedećeg sadržaja:
Večeras kod Josipa tesara:
GOZBA JAGANJČEVA
neka voda postane vino, glazbu pušta DJ J-sus.
J: asti boga, biće janjetine možda bude i žena, jel idemo?
F: a nec mali, u isusa su uvik dobri tulumi.
J: dobro iden se skvasit doma pa se vidimo, aj kupi duvana u duse i javi ostalima
F: može mali čujemo se
Kuća Josipa tesara, 22 PM
J: a ša je isuse ka će janjetina?
I: ma to san laga samo da dođete
J. a jel ima majoneze?
I: ajde Josipe samo na svoj stomak misliš
J: uvik sve priko mojih leđa...
F: a di je Juda više, oćemo zapalit bez njega?
I: A ko će ga čekat, neće neko umrit ako počnemo bez njega
uz laganu mušku ćakulu o sranju, pivi, ženama, playstationu vrijeme je letilo poput Žaka u McDonaldsa…
u neko doba reče Toma
T: ma nevirujen da ću ubost ovaj tiket, igra san x na Tenerife jel zna ko koliko su ostali
J: Ma pravi si nevjerni Toma, Sevilla je dobila dva nula, mladi Romario zabio svoj prvi gol, biće nešto od njega
T: jebenti propalo mi deset iljada talenata
J: me nema veze, Juda je uboa neki posa sa farizejima, biće para
T: Ma dobro, amo mi zapivat jednu; Isuse potegni
I: oćemo Zečića?
SVI: MOŽEEE
I: Nikoooo neeema dvaaaa životaaa
SVI: pa neeeemaan niii jaaaaaa....
J: a našeg Matu? moooj živoot je krataak bio, i prooolazaaan kaooo san
I: a jaaaaa žeeeelim samo jedno, daa živim joooš jedan daaan
i tako uz laganu vatricu, hitove Miše Kovača, Gibonnija, Riblje čorbe, Nenada Vetme, Sandre Dabo i Ćubija pjevalo se i pilo do dugo u noć...
u neko doba otiđe se Isus popišati iza kuće, kad ugleda Judu:
I: ša je judinho, di si više
J(poljubivši isusa): Ma evo malo se zadrža u gradu
I: a daj juda i ti uvik ka popiješ moraš te svoje pederske sklonosti pokazivat
J: ma nije..
I: ma šta nije nemoj mene maslat, stari mi je sve reka
uto dvanaest Rimljana iskoči iz grma, osjetivši dim Isusove cigarete, preprpaju mu džepove i odvedu ga u stanicu...
ostatak ove pripovijesti manje-više je točno opisan u onoj crnoj debeloj knjizi koju svi imate doma, ali nemate pojma di je, niti je ikad čitate a izvadite je samo kad don Miljenko dolazi u blagoslov kuće.
amen
nedjelja, ožujak 25, 2007
Hrvatska, 2050. godina.
Nedilja, lagano se ustajete, uzimate tabletu protiv mamurluka i teleportirate se na WC.
Zatvor koji ste dobili od 100% genetski modificirane pive tjera vas da na svojoj WC internet-školjci u google upišete «božićna poslanica kardinala Bozanića», zatvor, naravno, nestaje s prvim zvucima Josipovog pištavog preseransa.
Zatim se teleportirate na kauč, uzimate tabletu protiv gladi, palite televizor gdje Oliver Mlakar svojim britkim humorom uveseljava još jednu generaciju.
Prebacujete na RTL televiziju na kojoj se još uvijek reprizira Roseanne, a nakon toga kreće Big Brother 47 koji već danima prate skandali jer se priča da je u kuću primljen netko sa kvocijentom inteligencije iznad 60. Nakon pompozne najave emisije «Mijenjam robota» odustajete i prebacujete na HRT gdje digitalni sat odbrojava sekunde do podnevnog dnevnika.
Oronulo lice vidno ostarjelog Gorana Milića najavljuje vijesti dana:
- Ivo Sanader obećava da dogodine Hrvatska ulazi u Europsku Uniju
- Hrvatski Studiji preselili iz podruma na prvi kat i dobili status fakulteta.
- Kraljevi ulice 46. put zaredom moralni pobjednici Dore, između njih i pobjede ispriječila se smrt jednog člana za vrijeme nastupa.
- Jacques smršavija
- Miomir Žužul: «To su čiste laži»
- Boris Mikšić srušio rekord Slavena Letice u broju kandidatura za predsjednika,
- Željko Pervan rekao nešto smiješno
- Slovenija svojata Zadar, a kao razlog navodi to što obje riječi sadrže slovo a
- Šeks se uspješno oporavlja od pete transplatacije jetre i obećava da više neće piti
- Zaposlio se prvi čovjek s diplomom Hrvatskih Studija
- Jedini hrvatski milijarderi slamomlati razilaze se jer je jedan od tog superpopularnog dvojca, nakon što se požalio na probleme s ispucalim vrhovima, postao metroseksualac, a drugi je ostao crnac.
- Milan Sijerković se opet vratio iz penzije
- Mel Gibson: «Ako je Židov, ne znači da je čovjek»
- Boris M. zvani Boro Istina od Sonya dobio milijun eura kao jedini čovjek koji još uvijek igra Playstation 1
- Papa Benedikt 23. kupuje novu vilu na Tahitima – hostije poskupljuju 35%
- Filip Grabovac iz Trogira iskrvario od dosade gledajući Dobro jutro, Hrvatska, Meštar osumnjičen?
- Preminuo zadnji bijeli igrač Dinama
- Znanstvenici na Cambridgeu otkrili razliku između Prljavog kazališta i Parnog valjka
- Vedrana Rudan: «Nisam ga udarila, sam je pao»
- Carla del Ponte priznala da je muškarac, a Daniel Delale da je žena
- Rolling Stonesi opet u Zagrebu
- al kajida u novim terorističkim aktima koristi se vicevima grupe Sve pet; psihijatrijske bolnice pune
- Don Anđelko Kaćunko: «Ako sam i dirao činio sam to u Božje ime»
- Zbog smrti svih članova obitelji Duse zatvorio na dva sata
- Na naslovnici 24sata prvi puta nešto ozbiljno. Uredništvo se ispričava.
- Kupljen jedan album Maje Šuput, iz Croatia recordsa stigao oštar demant
- Siniša Vuco: «Tenk sam kupio u Zadvarju»
Šta reći više…
četvrtak, ožujak 22, 2007
Nakon poduže stanke zbog dešifriranja Matinog teksta, nudimo vam krajnje uzbudljivu i istinitu priču jednog neobičnog mladića o sasvim običnom događaju.
Ožeži ga Mate
Benti issa, opet nedija. Krvi ti issove zna san da nisan triba popit onu treću litru viskija sinoć. Puca glava. Prčin ti krvavu nediju, ko će sad na misu. Al šta ćeš, dobro je reka onizi Zečić: «Šta je judima drago, Bogu ne», je bogami pravo govori, vaja se pomolit Guospi da me čuva.
I tako ja sidnen u svog merđovana, ti boga, Nataša Bekvalac rastura, parkiran ga drito isprid crkve i otran na kavu. Dobro je moj čača govorija bogati Mate klin se klinon izbija. I dođemo tako ja i žejko u kafić, a kaže konobar: "Svetoga ti Ilije mate našta si ono sinoć ličija" kažen ja bogati, da si me tek vidija kad san doma iša.
I sidin ti ja tako, a u meni sve procvalo, sidila tu ona sisuja iz 2. frizera, gleda mala ume ka u boga. Unda ja počeja pričat o suboti navečer, metija kjuče od merđovana na stol, a ona samo šta nesvrši.
Kad u neko doba pita konobar: "A dobro mate, oš sad popit jednu kavu"
Ma kakvu kavu benti iruda daj mi dupli štok, klin se klinom izbija.
Kaže konobar: "A pametno li govoriš mate, boga ti ćaćinog"
Vidin ja ona mala sve nešto gleda li gleda ume, šta bi je jeba, nebi jon da disat.
A bogami ni ona sinoć nije prošla lišo, šta san je opandrčija, benti isusa iskobečila oči sve je zvizde pribrojala.
Al lako za to, vozin ti ja nju doma kad štaš vidit ono policija. Kažen ja njoj: "Bogati mala, nema ti još doma", a ona mene pita da jesan li ja šta pija.
Da jesan li, jebenti krvavu guospu, ispleskat ću te amo, da jesan li šta pija. Popija san sa Tavon 248 pivi u dvi ure i kaže gazda : "Jes čovik mate i gotovo, imaš još tolko od kuće" A ja njemu jeba boga šta će uon mene častit, izvadin ja ijad eura i kažen toči mala.
I u neku uru nestane alkohola u kafiću, a samo ja stojin na nogan. I tako ja i tava došli amo di upozna tebe nesrićo jedna, i sad me zbog tebe vata policija, jeben in mater martićevsku.
Ma kurac će me uvatit!
Zaustavlja mene oni policajac, a ja propičija kraj njega tako brzo da mu je pala kapa s glave. Al đava ih odnja zvali oni pojačanje i u neko doba čujen ja sirene, mala se sasrala benti šlape isusove, reve li ga reve. Vidin ja nemisli ona stat, i unda uvatin jon glavu i CENZURA (op. a. ipak i žene ovo čitaju) i nije više zaplakala neboj se.
Pičin ja daje, a policija iza me, a ja u merđanu mom bižin li ga bižin, uvatija san 420 na sat, i onda san in sta, sitija se da u gepeku iman dvi glavice luka. Došla policija, a ja to izija i dali mi oni da pušen, vide na meni da san pijan jedva na nogan stojin, kad ono ja napuva 0,0, oni daju ponovo puvat, nemogu virovat, donili drugi dreger, a ono svudi 0,0 promila. Daju oni meni ruku, kažu mi «svaka čast majstore, šta si nas zajeba, aj reci nan kako si to uspija».
A kurac ću in reć, mater in srpsku.
I bacin ja tako malu doma, još mi ga 12 puta popušila i unda je izbacija iz auta, i taman krenija put doma kad zove Matan da je neko sranje i da bez mene nemogu ništa.
Benti čavle isusove, izvadin ja palicu iz gepeka i mislin sve u sebi ma da ih je i trista čuvat će mene moja Guospe, jeba ih bog.
Nastavak slijedi…
subota, ožujak 17, 2007
Slamomlati Vam sa ponosom predstavljaju još jednog vanjskog suradnika. Riječ je o Mati iz Svinišća, koji će nam prikazivati svoje poglede na život, društvo, politiku, religiju, probleme interkulturalnosti, probleme svakodnevnice…
Pošto se Mate malo muči dok razmišlja morati ćemo pričekati koji dan na njegovo prvo obraćanje urbi et orbi, a dotad vam nudimo kratki uvod o njegovoj životnoj filozofiji.
Dakle, Mate je jedan običan mladić iz Svinišća, sela u Omiškoj zagori. Navija za Ajduka, kako ga on zove, makar nikad ne ide na utakmice, ali se za svaki derbi svrsishodno obuće ako Ajduk pobijedi, pa se onda spusti (tako on zove «odlazak») u Omiš, gdje se trudi ostavit dojam ka da je bija na utakmici. Naš antijunak ima 19 godina i nada se uskoro završiti srednju školu za instalatera grijanja i klimatizacije, ali to mu ustvari i nije pretjerano bitno jer mu je ćaća reka da «nikad škola neće napravit od njega čovka».
Na žene gleda pravo sejački. Žena je za njega samo nepotrebni dodatak uz pičku, te kao takva služi isključivo za jebanje i pušenje, ali ima i niz drugih korisnih funkcija: kuha, čisti, donosi pivu iz frižidera, rađa dicu, izuva mužu čizme, a može digod poslužiti i ka vrića.
Mate je veliki vjernik i katolik, ustvari on tako misli, pa prema tome nosi ogromnu zlatnu križinu oko vrata koju mu je ujak Joko donija iz Vranfurkta, i samim time je njegov križ bolji i moćniji od bilo kojeg križa iz Rvacke. Od sotone jedino više mrzi srbe, a za sebe uvijek voli reći da je ustaša i rvatina, dok sve partizane treba pobit. Na pitanje tko su ustaše odgovara da su to Rvati, dok su partizani ravni Srbima odnosno četnicima. (dakle: ustaše= hrvati= Ante Pavelić= Bog i Isus Krist i partizani= srbi= četnici= mesić i račan). To je uglavnom sve što zna o politici i povijesti, iako je on uvjeren da zna više nego itko iz gimnazije u kojoj su svi kreteni. O pojmu fakulteta zna nešto u magli, a nitko od njegovih drugara ne ide na fakultet. Nikako mu nije jasno zašto onaj koji kopa kanale ima manju plaću od onog šta je završija vakultet i cili dan sidi u uredu za kompjuteron i tamo nešto tipka, ali to mu ni nemojte pokušat objasnit.
Naš junak priča slengom koji se jedva može povezati sa standardnim književnim jezikom. Taj dijalekt vokabularom je vrlo siromašan, ali sadrži neke glasovne promjene koje ga kompliciraju do bola:
nepostojano lj (tko?što? željko, koga?čega? žejka,), nepostojano «u» (tko,što-Isus, koga, čega Issa), dodavanje samoglasnika (guospe moja), gubljenje samoglasnika (slanna, kurbetna (Vesna Pusić op. a.)…primjera je bezbroj
Mate će za sebe uvijek kazati da je alkoholičar, ali njegove priče o pijančevanju uglavnom se ponašaju prema formuli a=s*12*N (stvarni broj popijenog alkohola pomnoži sa 12 te još jedanput pomnoži proporcionalno broju ljudi kojima priča svoje alkoholne rekorde). A ukoliko svoju priču započne riječima benti issa (ili nekog drugog člana božanske familije) naša vam je topla preporuka da bježite glavom bez obzira i ne okrećete se ni pod kakvim uvjetima.
Dakle, rezime svega je da je Mate jedan tipični primjer čobansko-seljačko-kretensko- glupo- desničarskog mladića, kojih je rvacka puna. Svako od nas poznaje bar po jednog Matu iz Svinišća. Da pogodili ste, to je onaj kojemu fali po zubi i svaka mu rečenica počinje sexom sa Svevišnjim ili njegovim sinom; je to je onaj koji vozi žutog stojadina i priko grada raspali narodnjake te onako prokrnjav viri kroz prozor i ženama dijeli komplimente (mujoooo, sisujoooo) ili samo proizvodi majmunsko-neartikulirane zvukove; da to je onaj koji će kamenjem zasut autobus srpskih tablica, jer oni nemaju pravo prolazit kroz njegovu rvacku, da to je onaj koji će napisat grafit MUP=Martičevci, šta god to značilo, da to je onaj koji će bit sposoban ukrasti kad mu se pruži prilika, te se masno obogatit i kupit majbaha, dok će te Vi biti samo radnik u njegovom imperiju i molit ga za koricu kruva…
Pa ti studiraj, kretenu…
utorak, ožujak 13, 2007
Prije svega napomena da je ovaj proljev nastao u koautorstvu s novim mladim i revnim umom koji će nas, nadamo se, i u budućnosti uveseljavati svojim pizdarijama.
Pa krenimo lagano,
sigurno se pitate (ne spavate noćima zbog toga) gdje nalazimo inspiraciju za obrađivanje toliko tema koje su najblaže rečeno nepotrebne, odgovor je jednostavan: prošetajte malo svojim gradom i naći ćete milijun bizarnih i tragikomičnih situacija, milijun ljudi koji vas svojim djelom, a bogami i pojavom, tjeraju da vam se upali ona žarulja u glavi. Hrvatska je jednostavno bolesna zemlja, ali je naša pa je volimo («ipak je to komad zemlje koju je Bog sebi namijenio» reče Bozanić i nastavi brojat pare od lemozine...)
Evo naša današnja tema biti će o svima nam dragima penzionerima (čitaj starcima, jebivjetrima, pušikurcima, cjepidlakama itd.) koji su najslabija karika u današnjem svijetu (a i jedini koji gledaju tu emisiju).
Malo tko te ljude voli npr. država im daje koju kunu samo da prestanu kopat po smeću jer tako tiraju turiste, i mačkama i psima lutalicama ne ostavljaju ništa za jesti i rade velike redove po pučkim kuhinjama. Najgora stvar je ta da ti ljudi nikako ne umiru. Novije bolesti ih zaobilaze jer im se ne da uništavati tijelo starca koje ionako samo otkazuje, a na većinu drugih starijih bolesti su imuni tj. preboljeli su npr. španjolsku gripu, kugu, opći potop itd., ali oni naravno i dalje žive i smiju nam se dok to rade.
Penzionere je najlakše naći po javnim ustanovama i u dućanima dok vraćaju ambalaže (osim ako kod kuće ne gledaju Ples sa zvijezdama, Lijepom našom ili erotske večeri na RTL-u). Oni žive u čoporima, alfa mužjaka nemaju, najčešće se dokazuju time da nabrajaju sve bolesti koje imaju, a pobjeđuje onaj koji ima što više i što egzotičnije bolesti. Dane gube i tako da prepričavaju svoje dosadne priče iz još dosadnijeg života (npr. kako mu je špina u wc-u olabavila, kako se istrošila folija na daljinskom pa je triba zaminit ...), ne mogu se sjetiti stvari od jučer ali mogu nabrojati rođake sve do 10 kolina, pokušavaju se uvalit priko reda u bolnicama i na šalterima, nemoš nać misto od njih u busu, a uz to šta smrde babe imaju brčine a dide dlake u ušima i stalno kukaju... Seru o tome kako je država u kurcu, imaju vrlo zanimljivu filozofiju vožnje (prva brzina je za krenit, druga za vožnju, a treća za autocestu), hrane golubove pa se žale kako nemaju šta za jist, a njihov Obodin frižider prazan je ko glava Danijele Martinović u trenutku prosvjetljenja i smišljanja genijalnog naziva svog parfema La-la.
Sve u svemu korisni su poput semafora u Omišu, ali ih volimo zato šta nam daju inspiraciju (a nekad i pare) pa ako im se već ne da umrit, neka životare.
Boli nas kurac
nedjelja, ožujak 11, 2007
Jeste li ikad razmišljali koja je žena bila u mokrim snovima Vašeg šukundjeda, pradjeda i djeda? Naravno da niste koja bi budala o tome razmišljala, ali zato su tu slamomlati koji govore o stvarima o kojima se drugi plaše iti razmišljati.
Dakle žena koju je Paris oteo Menelaju, zbog koje je Franjo Ferdinand otišao u Sarajevo, koju Vaše bake mrze više od Amparo (mater od Josea Andreasa), zbog koje Dragutin Tadijanović još piše pjesme (ako ne vjerujete provjerite
vamo) ukratko žena koja golica maštu svih muškaraca od Adama do Sadama, baka sponzorizma i majka svih sponzoruša, jedna jedina (fala Bogu) i neponovljiva Suzana Faber ilitiga Žužiiii Jeeelinek.
Ova stoljeće stara starleta sa prebogatim životnim iskustvom (puno ih je iskusila) o čemu se ne libi pričati do najljigavijih pojedinosti (
čitaj i plači), kraljica žute štampe, lijepa partizanka i osoba čijoj su se slici poput ikone klanjale veličine poput Paris Hilton, sestara Olsen, Vlatke Pokos i Mladena Burnaća (otkrila mu je tajnu punih usana) i danas kao i prije tisuću godina uveseljava nas svojim pronicljivim i nadasve korisnim savjetima o tome kako postati i o(p)stati kraljica šunda, princeza kiča i grofica od štampe žute poput njenih obraza.
Njen život jedna je lijepa, ali i tužna priča o ljubavi, ratu i šivanju. Ljubomorna Hera cijeli joj je život otimala ljubavi tjerajući je da utjehu nalazi u materijalnim stvarima. Na taj način napunila je džepove (i usta), ali joj je srce ostalo prazno poput glave Vlatke Pokos (još jedne od pretendentica na Žužinu titulu kraljice udavača).
Prve podatke o Žuži nalazimo u Bibliji gdje je poznatija pod imenom Marija Magdalena (tragični lik iz pjesme Doris Dragović), žena zbog koje je Isus hodao po vodi, radio vino od vode te naposlijetku završio na križu.
Žuži je bila jedina žena kojoj čak ni sam Isus nije mogao odoljeti, pa ga je ljubomorni otac pozvao k sebi prije nego što zasere stvar, a Žuži je kaznio prokletstvom vječnog života da mu sina jedinca više nikad ne dovede u napast.
Toplina kojom nas ispunjava ova tužna priča o ženi koju je život vodio trnovitim putem od siromašne šnajderice, preko lijepe partizanke do vrhunske kurvetine i moralne olupine zaista je zadivljujuća.
Ova bezvremenska i iskrena priča dira nas duboko u srce i ostavlja nas posramljenim pred golom istinom da ova moralna vertikala društva koja je većinu svog života provela u horizontalnom položaju nikad ni pred kim nije ništa skrivala.
I što reći na kraju nego da u svakom od nas leži jedna Žuži Jelinek
ne puštajte je vani
petak, ožujak 9, 2007
Cijenjeno čitateljstvo, priznajemo da smo polaskani Vašim nevjerojatnim interesom za teme za koje ni u najoptimističnijim predviđanjima nismo očekivali da će Vas zaintrigirati u tolikoj mjeri. Zamoljeni smo od blogera.hr da umanjimo kvalitetu našeg pisanja zbog preopterećenosti servera uzrokovanog Vašim neprestanim posjetima našem blogu. Nakon nevjerojatnog 50-og posjeta i gala večere napravljene nama u čast (u kuloarima se priča da je viđen i Ellio Pisak), od čega Vam od sveg srca i želuca zahvaljujemo dragi čitatelji, odlučili smo Vas počastiti još jednim prvoklasnim tekstovnim preseransom.
Evo, za početak, da prikrijemo naš šovinizam, čestitamo svim ženama i Maci Maradoni, Dan žena.
U povodu ovog nepotrebnog praznika, spomen dana na neki tamo biće pokret, prozborili smo nekoliko rečenica sa slavnom hrvatskom feministkinjom, spisateljicom, suprugom, majkom i prije svega frustriranon babetinon, vješticom Vedranom Rudan:
SLAMOMLATI: "Pa gospođo Rudan, kako se osjećate večeras i zašto niste poveli muža?"
VR:" Kurac ću ga povest, pička van materina kurcoglavci usrani, mater van jeben. Danas je dan žena."
SLAMOMLATI: "Pa gospođo Rudan i niste nešto ženstveni danas?"
VR:" Slušajte stoko punjetarska, bil van mater bila ženstvena da joj je pička suva već 20 godina, kurčevi izdrci, bolje bi van bilo da vas je ćaća izdrka, nego da mene tu sad jebete u šupak, pička van mile matere.!!"
SLAMOMLATI:" Dobro gospođo Rudan, želite li nešto poručiti napaćenim hrvatskim ženama na ovaj svojevrsni blagdan?"
VR:" Samo želim poručiti svim ženama da ih oni njihovi ukrasi za kurac ne zajebaju, pička in materina retardirana, jebo bog mater njima i onon djecoljupcu Bozaniću,!!"
nakon što je zaprijetila da će nas gađati svojim krvavim tamponom, uljudno smo se zahvalili gospođi Rudan i otišli dalje u nadi da je više nikad nećemo sresti.
I eto, drage naše žene, neka vam je sretan ovaj dan! Ne slušajte Vedranu Rudan, slušajte popove, trpite batine sa smješkom za susjedstvo, donirajte katedrali za restoran, makar djeci otkidali od usta.
Amen!
srijeda, ožujak 7, 2007
Ponukani nevjerojatnim odazivom svekolikog blogerskog puka, autori gore prikazanog članka osjetili su se pozvanima i dužnima udovoljiti masama lošim blogovima napaćenog naroda Rvackog i počastiti Vas novim verbalnim proljevima koji nažalost nisu našli (zasluženo) mjesto na novom albumu Marka Perkovića, Bilo jednom u Hrvackoj, ali su zasigurno zaslužili da makar na ovaj način budu prikazani svekolikom hrvackom živežu.
U dobro Vam poznatom stilu, autori neće mnogo duljiti sa nepotrebnim uvodima te će se bez zadrške uhvatiti u koštac sa još jednim tabuom modernog društva - čitanju na WC-u.
Ma koliko god ova problematika bila nedovoljno zastupljena u masovnim medijima, ona zasigurno zaslužuje da se o njoj diskutira, te da se na taj način, slobodno se izrazimo, "umjetnost" čitanja u kupatilu popularizira i predstavi onima koji su ostali zakinuti za to prerijetko (kako kad) zadovoljstvo u svojim životima.
Anketa provedena u Zvečanju, Žeževici, Trnbusin i New Yorku nedvojbeno pokazuje da se ljudi više srame priznati naviku čitanja na WC-u nego iskazati svoju homoseksualnost. Ponukani ovim šokantnim otkrićem odlučili smo osnovati udrugu NP (Nepederski Iskorak). Ovim naslovom autori žele ukazati na dijametralnu suprotnost između ovih dvaju elemenata društva, jer dok jedni uživaju u primanju, drugi užitak nalaze u izbacivanju.
Dokaz da je čitanje na WC-u uistinu tabu pokazuje i činjenica da ne postoji stručna literatura u ovoj sferi čovjekova djelovanja.
Dame i Gospodo, revolucija je bliže nego što ste mislili!
Autori sa ponosom predstavljaju inovaciju koja će stubokom promijeniti Vaše i naše životne navike.
A Vi koji još uvijek niste razvili naviku čitanja na WC-u strepite jer stiže stvar koja će vas prikovati za Vašu WC-školjku
Ne, tragikomična stand up skupina "Sve 5" nije dobila svoj show, već stiže najveća inovacija od izuma kotača:
ČASOPIS ZA WC
Zaboravite na neprofesionalna glasila kao što su Extra, Klik, FHM, Glas Koncila, Harahvati, Mak( uz dužno poštovanje Blaževoj pošti i Klari), Živo vrelo, SMIB...
Grupa visokospecijaliziranih stručnjaka nudi Vam literaturu koja će vašu stolicu učiniti zabavnijom, a život kvalitetnijim i zdravijim. Uz pregršt zabavnih i šovinističkih sadržaja časopis nudi i savjete koji će unaprijediti kvalitetu Vaše stolice,a Vaš susret sa samim sobom dobit će potpuno novu dimenziju.
Ako su Vam se dosad sati provedeni kakajući činili dužima od Bozanićeve božićne poslanice vrijeme je da se pridružite našoj Fronti za unaprijeđenje kakanja (FUK) i budete sudionici stvaranja povijesti
Život je ionako sranje, volimo ga takvog kakav je
Sa poštovanjem
Jedini pravi prijatelji u nuždi- članovi FUK-a
ponedjeljak, ožujak 5, 2007
Dragi picoljupci
ne, nije to šta ste pomislili prištava gamadi. Ovaj blog je posvećen nečem drugom. Nečem sa čime se svakodnevno susrećemo , ali se o tome nikad nigdje ne priča. Ali nećemo dalje dužiti sa krajnje irelevantnim uvodom, stoga prijeđimo odmah na stvar,
Jel vam poznato?
Nedilja jutro. Još jedna sveta euharistija koju ste propustili, stoko heretička. Sa potpunom amnezijom od večeri prije, onako bolne glave kopate po đepovima. U pičku materinu, nema duvana. Zlu ne trebalo, to je tek početak Vaše agonije, cijenjeni štioče. Situacija postaje alarmantna kad shvatite da je mlijeko koje ste kupili dok je još Kuharić bio nadbiskup, nadživjelo kravu koja ga je popišala. Od hrane nema ničega u izvornoj boji, a Konzum ionako ne radi nediljon. Biće da prodavačice briju brkove tada.
Pretražujete džepove i kad skužite da vam je ostalo samo 2o kuna bolno zavapite: "Elli, Elli lama azavtani" (Bože, Bože, samo ne opet pizza u Kuma). A lipo su vas sinoć prijatelji upozoravali da ne častite Ono nešto za stolom do što izgleda kao da su mu oba roditelja FER-ovci. Okom sokolovim u najboljoj maniri, njegove ekscelencije, Georgea Costanze, uoćavate nasmješeno lice mađarskih disidenata Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.
Nakon krvavo skupljenih još par kuna ( ipak je trebalo prekopati svu silu popijenih Vindijinih sokova iz SC- a) birate dobro poznati broj i čujete monotoni glas albanskog imigranta koji suvereno vlada nominativom i infinitivom, ali ga ostatak gramatike malo prca, jebiga to se zove specijalizacija.
Naručujete pizzu, palite televizor, ali ga gasite jer vam se neda slušat Grudenove šovinističke umotvorine o spolnosti.
Dostavljač naravno kasni! Nakon 16 milijardi godina čekanja, napokon zvono. Puni entuzijazma otvarate vrata kad se pred vama pojavi nakaradna prikaza poluretardiranog idiota u Thomsonovoj majici koji tupo se smješeći izgovara napamet naučen tekst : "30 kuna". Zabezeknuti onim što vam stoji pred vratima ni ne primjećujete da ovaj izrod drži vašu pizzu okomito. Nakon festivala psovki kojih se nebi postidila ni Vedrana Rudan, otvarate kutiju i utvrđujete nevjerovatnu sličnost između pizze i njenog dostavljača.
Jebiga, nejestivo. Postoje neke granice koje se ne smiju prijeći.
Mislim da bi trebali postojati minimalni estetski kriteriji koje moraju zadovoljavati ljudi koji se bave tako delikatnim poslovima kao što je ovaj. A oni koji te kriterije ne zadovolje mogu sreću potražiti na Otvorenom. Ako može Mislav Bago mogu, bogami, svi.
Na Vama je dragi čitatelji da poduzmete nešto u vezi toga. Opišite, komentirajte, slikajte vaše dostavljače i šaljite na našu listu za odstrel.
Svaki mjesec biramo najgadljivijeg dostavljača, koji će biti natjeran da pojide pizzu koju je dostavija.
Učinimo svijet ugodnijim mjestom za život.
P.S. Moguća je organizacija prosvjednog skupa (pizz-parada) na Zrinjevcu, ukoliko se skupi dovoljan broj zainteresiranih.
Do sljedećeg čitanja, lijep pozdrav.